prid. 〈G ȍčājna; odr. ȍčājnī, G ȍčājnōg(a); ž. ȍčājna, s. ȍčājno; komp. očàjnijī〉 1. koji nema nade, koji ne vidi izlaza iz kakva stanja ili položaja, koji očajava [~ čovjek]; sin. zdvojan 2. razg. iznimno loš [~ pjevač; ~ položaj]

im. s. 〈G očajánja〉 v. očaj

im. s. 〈G očajávānja; mn. N očajávānja, G očajávānjā〉 gubljenje svake nade, ne nalaženje izlaza iz teške situacije; sin. zdvajanje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. očàjāvām, 3. l. mn. očajávajū, imp. očàjāvāj, aor. očajávah, imperf. očàjāvāh, prid. r. očajávao〉 gubiti svaku nadu, ne vidjeti izlaz iz teške situacije; sin. (padati u očaj) v. pod padati, zdvajati

im. ž. 〈G ȍčājnicē; mn. N ȍčājnice, G ȍčājnīcā〉 žena koja je bez nade, koja ne vidi izlaz iz teške situacije

prid. 〈G ȍčājničina; ž. ȍčājničina, s. ȍčājničino〉 koji pripada očajnici

prid. 〈G ȍčājničkōg(a); ž. ȍčājničkā, s. ȍčājničkō〉 koji se odnosi na očajnike, koji je rezultat ili posljedica očaja [~ položaj]

im. m. 〈G ȍčājnīka, V ȍčājnīče; mn. N ȍčājnīci, G ȍčājnīkā〉 osoba koja je bez nade, koja ne vidi izlaz iz teške situacije

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òčārām, 3. l. mn. očárajū, imp. òčārāj, aor. očárah, prid. r. očárao, prid. t. òčārān〉 ostaviti snažan dojam na koga, izazvati u kome divljenje ili ushit [~ ljepotom; ~ pameću]; sin. (fascinirati), opčiniti, zadiviti, zatraviti pren.; vidski parnjaci: očaravati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. očàrāvām, 3. l. mn. očarávajū, imp. očàrāvāj, aor. očarávah, imperf. očàrāvāh, prid. r. očarávao, prid. t. očàrāvān〉 ostavljati snažan dojam na koga, izazivati u kome divljenje ili ushit [~ ljepotom; ~ pameću]; sin. (fascinirati), opčinjati, zadivljavati, zadivljivati; vidski parnjak: očarati

im. ž. 〈G očèkīvānosti, I očèkīvānošću/očèkīvānosti〉 svojstvo onoga što je očekivano; ant. neočekivanost

im. s. 〈G očekívānja; mn. N očekívānja, G očekívānjā〉 1. vjerovanje da će tko ili što prispjeti ili doći 2. pretpostavka da će se što dogoditi

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. očèkujēm, 3. l. mn. očèkujū, imp. očèkūj, aor. očekívah, imperf. očèkīvāh, prid. r. očekívao, prid. t. očèkīvān〉 1. vjerovati da će tko ili što prispjeti ili doći [~ pismo; ~ vijesti; ~ goste] 2. pretpostavljati da će se što dogoditi [Očekujem da ću pasti na ispitu.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. očerùpām, 3. l. mn. očerùpajū, imp. očerùpāj, aor. očerùpah, prid. r. očerùpao, prid. t. ȍčerupān〉 iščupati perje [~ kokoš]; sin. operušati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òčešēm, 3. l. mn. òčešū, imp. očèši, aor. očèšah, prid. r. očèšao, prid. t. ȍčešān〉 doći s kim ili s čim u nagli dodir, kratkotrajno usputno dodirnuti [~ zid; ~ se o stol]; sin. okrznuti • očèšati se 〈povr.〉 uzajamno se dodirnuti u prolazu

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òčetkām, 3. l. mn. òčetkajū, imp. òčetkāj, aor. òčetkah, prid. r. òčetkao, prid. t. ȍčetkān〉 četkom očistiti što [~ odijelo]

prid. 〈G òčeva; ž. òčeva, s. òčevo〉 koji pripada ocu; ant. majčin

im. m. 〈G ȍčevīda; mn. N ȍčevīdi, G ȍčevīdā〉 utvrđivanje činjenica i okolnosti izravnim opažanjem [policijski ~]; sin. (uviđaj)

im. m. 〈G očevídca, V ȍčevīdče; mn. N očevídci, G očèvīdācā〉 osoba koja je bila na mjestu kakve nesreće ili kršenja zakona

prid. 〈G očevídčeva; ž. očevídčeva, s. očevídčevo〉 koji pripada očevidcu

im. ž. 〈G očèvītkē, DL očèvītki; mn. N očèvītke, G očèvītkā/očèvītkī〉 žena koja je bila na mjestu kakve nesreće ili kršenja zakona; sin. očevitkinja

im. ž. 〈G očèvītkinjē; mn. N očèvītkinje, G očèvītkīnjā〉 usp. očevitka

im. s. 〈mn. N A〉 v. pod oko

im. ž. 〈G òčicē; mn. N òčice, G ȍčīcā〉 čvor pletiva koji se pravi od niti konca, vune i sl.; sin. petlja

prid. 〈G očìgledna; odr. očìglednī, G očìglednōg(a); ž. očìgledna, s. očìgledno; komp. očiglèdnijī〉 koji se jasno vidi, koji se ne mora dokazivati [~ primjer; očigledna laž]; sin. očit

pril. tako da se jasno vidi, da se ne mora dokazivati [~ lagati]; sin. očito

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. očìjūkām, 3. l. mn. očijúkajū, imp. očìjūkāj, aor. očijúkah, imperf. očìjūkāh, prid. r. očijúkao〉 zaljubljeno izmjenjivati poglede, pogledom pokazivati sklonost komu [~ s mladićem]

prid. 〈G ȍčīnskōg(a); ž. ȍčīnskā, s. ȍčīnskō〉 1. koji se odnosi na očeve 2. koji je kao u oca; ant. majčinski, materinski

im. s. 〈G ȍčīnstva〉 bivanje ocem [utvrđivanje očinstva]; ant. majčinstvo

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òčistīm, 3. l. mn. òčistē, imp. òčisti, aor. òčistih, prid. r. òčistio, prid. t. òčišćen〉 1. učiniti što čistim [~ dvorište; ~ pod u razredu; ~ ulaz pred školom]; sin. počistiti; ant. onečistiti, uprljati, zaprljati 2. ukloniti što kako bi što postalo čistim ili urednim [~ nered]; sin. počistiti • òčistiti (se) 〈prijel.〉 učiniti koga ili što čistim [~ ruke]; ant. onečistiti ( se) v. pod onečistiti, uprljati ( se) v. pod uprljati, zaprljati ( se) v. pod zaprljati

prid. 〈G òčita; odr. òčitī, G òčitōg(a); ž. òčita, s. òčito; komp. očìtijī〉 koji se jasno vidi, koji se ne mora dokazivati [~ primjer; očita laž]; sin. očigledan

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. očìtām, 3. l. mn. očìtajū, imp. očìtāj, aor. očìtah, prid. r. očìtao, prid. t. ȍčitān〉 protumačiti znakove i simbole, utvrditi stanje prema određenim pokazateljima [~ brojilo; ~ rezultat] ◇ ~ bukvicu prekoriti koga

pril. tako da se jasno vidi, da se ne mora dokazivati [~ lagati]; sin. očigledno

im. s. 〈G òčitovānja; mn. N òčitovānja, G òčitovānjā〉 iskazivanje svojega mišljenja o čemu; sin. izjašnjavanje

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. òčitujēm se, 3. l. mn. òčitujū se, imp. òčitūj se, aor. òčitovah se, prid. r. òčitovao se〉 iskazati svoje mišljenje o čemu [~ protiv odluke]; sin. izjasniti se

prid. 〈G ȍčnōg(a); ž. ȍčnā, s. ȍčnō〉 koji se odnosi na oči [~ živac]

im. m. 〈G ȍčnjāka; mn. N ȍčnjāci, G ȍčnjākā〉 anat. treći zub na svakoj strani donje i gornje čeljusti, nalazi se između sjekutića i prednjih kutnjaka

im. s. 〈G očuđénja〉 knjiž. postupak koji iznenađuje čitatelja i upućuje ga na ona jezična svojstva koja u uobičajenome govoru ne primjećuje; sin. začudnost

im. m. 〈G ȍčūha; mn. N ȍčūsi, G ȍčūhā〉 majčin muž njezinoj djeci iz prethodnih brakova; ant. maćeha

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òčūvām, 3. l. mn. očúvajū, imp. òčūvāj, aor. očúvah, prid. r. očúvao, prid. t. òčūvān〉 zaštititi što od propadanja, oštećenja ili uništenja [~ spomenike; ~ zdravlje]; ant. uništiti • očúvati se 〈povr.〉 ne nestati tijekom vremena [Stari su se običaji očuvali.]; sin. sačuvati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òčvrsnēm, 3. l. mn. òčvrsnū, imp. òčvrsni, aor. òčvrsnuh, prid. r. òčvrsnuo〉 postati jačim, čvršćim, dobiti snagu [~ od rada; ~ u ratu]; sin. ojačati; ant. oslabjeti

im. s. 〈G očvršćívānja〉 postajanje jačim, dobivanje snage; sin. jačanje; ant. slabljenje²

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. očvr̀šćujēm, 3. l. mn. očvr̀šćujū, imp. očvr̀šćūj, aor. očvršćívah, imperf. očvr̀šćīvāh, prid. r. očvršćívao〉 postajati jačim, dobivati snagu [~ od rada; ~ u ratu]; sin. jačati; ant. slabjeti; vidski parnjak: očvrsnuti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òćelavīm, 3. l. mn. òćelavē, imp. òćelavi, aor. òćelavih, prid. r. m. òćelavio, ž. òćelavjela, s. òćelavjelo, mn. òćelavjeli〉 postati ćelavim

prij. 〈G〉 1. označuje da se što kreće ili prostire iz smjera onoga što je ujedno i granica [otići ~ stola; put ~ šume]; ant. do 2. označuje da što potječe ili ima podrijetlo iz kakva izvora [naslijediti ~ roditelja] 3. označuje da što počinje nakon čega ili istodobno s čim [odmarati se ~ podneva; raditi ~ ljeta]; ant. do 4. označuje da je što napravljeno, izgrađeno čime [kula ~ karata; pekmez ~ marelica] 5. označuje da je što izazvano, prouzročeno čime [pobjeći ~ straha] 6. označuje da se tko ili što uspoređuje s kim ili čim [biti bolji ~ drugih]

im. ž. 〈G ódē; mn. N óde, G ódā〉 knjiž. 1. lirska pjesnička vrsta u kojoj se na svečan način, s radošću i divljenjem slavi kakva osoba ili važan događaj 2. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti

im. m. 〈G ȍdabīra, I ȍdabīrom; mn. N ȍdabīri, G ȍdabīrā〉 1. ono što je odabrano [napraviti dobar ~; ~ pjesama]; sin. izbor 2. biol. izabiranje jedinka poželjnih svojstava [prirodni ~]

im. s. 〈G odàbirānja〉 izdvajanje koga ili čega iz skupine s kojim ciljem, pravljenje izbora; sin. biranje, izabiranje